RAZLIKA IZMEĐU PSIHOLOGA, PSIHIJATRA I PSIHOTERAPEUTA
Razlika između psihologa, psihijatra i psihoterapeuta
Što radi psiholog?
Psiholozi se bave ljudskim ponašanjem i psihičkim procesima koji se odvijaju u mozgu. Psiholog ima dvije bitne uloge kad je u pitanju narušeno psihičko zdravlje. Jedna je ta da provodi psihodijagnostiku, odnosno testiranje kojemu je cilj dobiti što jasniju sliku o postojećem problemu. Interpretira podatke dobivene testiranjem te svoje mišljenje obično prosljeđuje psihijatru koji donosi konačnu dijagnozu. Testiranje se može obaviti i ako ne postoje simptomi za dijagnozu, no osoba se teže nosi s nekim životnim zbivanjima te se žele dobiti detaljnije informacije o njenim osobinama. Također se provodi u slučajevima profesionalne orijentacije, selekcije i drugo.
Druga bitna uloga psihologa je uloga edukatora i savjetovatelja. Tako od psihologa možete saznati kako uspješno komunicirati, kako izgraditi samopouzdanje, kako umanjiti svakodnevni stres, kako regulirati emocije, kako očuvati bitne odnose, kako se nositi s teškim situacijama, koje su normalne reakcije na doživljeni gubitak, koje su normalne razvojne faze kod djeteta, i tako dalje. Obično ne postoji jedno točno rješenje za neki problem, već nekoliko različitih mogućnosti koje klijent istražuje uz stručna znanja i podršku savjetovatelja. Cilj psihološkog savjetovanja je usvajanje novih vještina koje će omogućiti pojedincu učinkovitije suočavanje sa stresnim životnim situacijama te bolje prilagođavanje i funkcioniranje. Psihološko savjetovanje kraće je od psihoterapije i usmjereno je na ciljeve koje klijent želi postići. Psiholozi ne liječe, no rad s njima može biti ljekovit.
Psiholozi mogu raditi u raznim ustanovama – vrtićima, školama, zdravstvenim ustanovama, ustanovama socijalne skrbi, policiji, vojsci, zatvorima, velikim privatnim ili državnim tvrtkama…
Što radi psihijatar?
Nakon završenog studija medicine, psihijatri pohađaju specijalizaciju tijekom koje intenzivno uče o psihičkim poremećajima. Psihijatri se bave proučavanjem nastanka te sprječavanjem i liječenjem psihičkih poremećaja. Dobro su upoznati s mogućim biološkim uzrocima psihičkih poremećaja i detaljno poznaju anatomiju mozga. Liječenje se odnosi na lijekove, osim ako je psihijatar ujedno i psihoterapeut pa u tom slučaju može uz farmakoterapiju pružiti i psihoterapiju. Psihijatar obavlja psihijatrijski pregled i intervju kojima prikuplja anamnezu, povijest bolesti, medicinsku dokumentaciju, nalaz psihologa i druge podatke o osobi. Zatim donosi dijagnozu i predlaže način i tijek liječenja – u bolnici, u ambulanti, izvan ustanove i drugo. Prati uspjeh liječenja, posebno pojavu nuspojava, i prilagođava dozu lijekova.
Psihijatri najčešće rade u sklopu zdravstvenih ustanova ili privatnih poliklinika.
Što radi psihoterapeut?
Psihoterapeuti se bave terapijom razgovorom. Razgovor je usmjeren na doživljaje klijenta, njegova iskustva, razmišljanja, ponašanja, emocije… Postoje različiti psihoterapijski pravci od kojih svaki ima svoju teoriju nastanka psihičkih problema. No, sam psihoterapijski pravac nije se pokazao toliko bitnim za napredak i povratak u psihičku ravnotežu, koliko se pokazao bitnim odnos između psihoterapeuta i klijenta. Što je taj odnos bolji i što ga više obilježava povjerenje, napredak je veći.
Psihoterapija traje dulje od psihološkog savjetovanja i tijekom nje klijent istražuje moguće uzroke trenutnih problema. Uobičajeno se ne radi na samim simptomima i tehnikama njihovog umanjivanja, već na pronalaženju uzroka za te simptome. Problem se nastoji riješiti ‘iz korijena’, a time se i simptomi povlače. Mogući uzroci, ovisno o psihoterapijskom pravcu, mogu biti misli osobe, njena uvjerenja, njeni odnosi, njena rana iskustva na temelju kojih je izgradila sliku o svijetu…
Jedan od preduvjeta za uspješnu psihoterapiju je da je klijent motiviran za promjenu te da iskreno i otvoreno progovara o sebi i svojim problemima.
Psihoterapeuti uglavnom rade privatno jer u javnim i državnim službama (trenutno) nema predviđenih radnih mjesta za psihoterapeute. No, psihijatrijske bolnice i odjeli zapošljavaju psihijatre, psihologe, socijalne radnike i osobe sličnih struka koje su se već educirale ili se tijekom rada educiraju u nekoj psihoterapijskoj školi.
Što radi Osloni se?
Po struci sam psiholog. Uključena sam u 5. godinu psihoterapijske škole – Realitetne terapije. Radim psihološko savjetovanje i psihoterapiju. Psihoterapiju radim pod supervizijom. Također sam EMDR Level 2 terapeutkinja (to je psihoterapijska tehnika koja se primjernjuje kod postojanja traumatskih iskustava, više o tome možete pogledati ovdje). Ne smatram da znam sve odgovore, ali one koje ne znam – otkrijem. Ako želite da zajedno otkrivamo nove odgovore koji funkcioniraju za Vas, javite se na oslonise@gmail.com. 🙂
Tablica 1.
Razlika između psihologa, psihijatra i psihoterapeuta
| Psiholog | Psihijatar | Psihoterapeut | |
| OBRAZOVANJE | – završen studij psihologije | – završen studij medicine i specijalizacija iz psihijatrije | – završen studij pomagačke struke (medicina, psihologija, pedagogija, socijalni rad, socijalna pedagogija, edukacijska rehabilitacija, logopedija) i psihoterapijska edukacija u trajanju 4-5 godina |
| DIJAGNOSTIKA | – provodi psihodijagnostiku, odnosno testiranje | – ne provodi psihodijagnostiku | – ne provodi psihodijagnostiku |
| DIJAGNOZA | – klinički psiholog može donijeti zaključak o dijagnozi, a ostali psiholozi ne | – donosi zaključak o dijagnozi | – ne donosi zaključak o dijagnozi |
| LIJEKOVI | – ne može propisati lijekove | – može propisati lijekove | – ne može propisati lijekove |
| S KIM RADI | – radi s ljudima koji imaju svakodnevne probleme, ali i s onima koji imaju simptome psihičkog poremećaja (no, psihološko savjetovanje nije dostatno za intenzivnije i dugotrajnije probleme) | – uglavnom radi s ljudima koji imaju značajnije probleme, s ljudima kod kojih brojnost i razina simptoma ukazuje na postojanje psihičkog poremećaja | – radi s ljudima koji imaju svakodnevne probleme, s onima koji imaju neke simptome psihičkog poremećaja i s onima čija brojnost i razina simptoma ukazuje na postojanje psihičkog poremećaja |
| ŠTO RADI | – provodi dijagnostiku – provodi psihološko savjetovanje, tj. pruža podršku i osnažuje osobu koja se suočava s određenim poteškoćama; cilj je osposobiti pojedinca da se samostalno suočava sa životnim problemima i koristi sve svoje potencijale | – obavlja pregled koji se sastoji od intervjua, uzimanja anamnestičkih podataka, pregleda prethodne medicinske dokumentacije i procjene psihičkog statusa – ako procijeni da je potrebno, propisuje lijek i određuje dozu – korigira dozu lijeka ili mijenja lijek ovisno o tome kako osoba reagira na njega | – provodi psihoterapiju, tj. terapiju razgovorom za probleme emocionalne prirode; to je postupak kojim se nastoje ukloniti ili ublažiti poremećaji u doživljavanju i ponašanju osobe te kojim se potiče pozitivan razvoj ličnosti – istražuje kako se osoba formirala kroz svoj razvoj i gdje je došlo do nekih ključnih trenutaka koji nepovoljno utječu na osobu danas |
OBRAZOVANJE | – završen studij psihologije |
DIJAGNOSTIKA | – provodi psihodijagnostiku, odnosno testiranje |
DIJAGNOZA | – klinički psiholog može donijeti zaključak o dijagnozi |
LIJEKOVI | – ne može propisati lijekove |
S KIM RADI | – radi s ljudima koji imaju svakodnevne probleme, ali i s onima koji imaju simptome psihičkog poremećaja |
ŠTO RADI | – provodi dijagnostiku – provodi psihološko savjetovanje, tj. pruža podršku i osnažuje osobu koja se suočava s određenim poteškoćama; cilj je osposobiti pojedinca da se samostalno suočava sa životnim problemima i koristi sve svoje potencijale |
OBRAZOVANJE | – završen studij medicine i specijalizacija iz psihijatrije |
DIJAGNOSTIKA | – ne provodi psihodijagnostiku |
DIJAGNOZA | – donosi zaključak o dijagnozi |
LIJEKOVI | – može propisati lijekove |
S KIM RADI | – uglavnom radi s ljudima koji imaju značajnije probleme, koji imaju simptome psihičkog poremećaja |
ŠTO RADI | – obavlja pregled koji se sastoji od intervjua, uzimanja anamnestičkih podataka, pregleda prethodne medicinske dokumentacije i procjene psihičkog statusa – ako procijeni da je potrebno, propisuje lijek i određuje dozu |
OBRAZOVANJE | – završen studij pomagačke struke (medicina, psihologija, pedagogija, socijalni rad, socijalna pedagogija, edukacijska rehabilitacija, logopedija) i psihoterapijska edukacija u trajanju 4-5 godina |
DIJAGNOSTIKA | – ne provodi psihodijagnostiku |
DIJAGNOZA | – ne donosi zaključak o dijagnozi |
LIJEKOVI | – ne može propisati lijekove |
S KIM RADI | – radi s ljudima koji imaju svakodnevne probleme i s onima koji imaju simptome psihičkog poremećaja |
ŠTO RADI | – provodi psihoterapiju, tj. terapiju razgovorom za probleme emocionalne prirode; to je postupak kojim se nastoje ukloniti ili ublažiti poremećaji u doživljavanju i ponašanju osobe te kojim se potiče pozitivan razvoj ličnosti |
